Language/Turkish/Grammar/Nouns/sr





































Učenje turskog jezika može biti izuzetno uzbudljivo, a imenice su jedan od najvažnijih delova svakog jezika. U ovoj lekciji, fokusiraćemo se na osnovne aspekte deklinacije imenica i njihovu množinu. Razumevanje imenica u turskom jeziku je ključno jer one čine osnovu za formiranje rečenica i komunikaciju. U ovoj lekciji, istražićemo pravila o tome kako se imenice menjaju u različitim kontekstima, kao i kako se formira množina.
Osnovne informacije o imenicama[edit | edit source]
Imenice su reči koje nazivaju ljude, mesta, stvari ili ideje. U turskom jeziku, imenice se menjaju kako bi se prilagodile gramatičkom kontekstu. To uključuje promene za broj (jednina i množina) i određeni član. U osnovi, turski jezik ima pravila koja su specifična i ponekad se razlikuju od drugih jezika, kao što je srpski.
Deklinacija imenica[edit | edit source]
U turskom jeziku, imenice se menjaju prema različitim padežima, iako se u ovoj lekciji fokusiramo na osnovne oblike. Padeži se koriste za označavanje funkcije imenice u rečenici. U nastavku su navedene osnovne kategorije imenica:
- Jednina - oblik koji se koristi kada govorimo o jednoj stvari ili osobi.
- Množina - oblik koji se koristi kada govorimo o više stvari ili osoba.
Formiranje množine[edit | edit source]
Formiranje množine u turskom jeziku je prilično jednostavno. Uglavnom se dodaje nastavak "-lar" ili "-ler" na kraj imenice, zavisno od poslednjeg samoglasa u reči.
- Ako se poslednji samoglas u reči izgovara kao "a" ili "ı", dodajemo "-lar".
- Ako se poslednji samoglas izgovara kao "e" ili "i", dodajemo "-ler".
Primeri imenica i njihove množine[edit | edit source]
Da bismo bolje razumeli kako to funkcioniše, pogledajmo nekoliko primera:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
kitap | [kiˈtap] | knjiga |
kitaplar | [kiˈtaplar] | knjige |
masa | [ˈmasa] | sto |
masalar | [ˈmasalar] | stolovi |
çocuk | [ˈtʃodʒuk] | dete |
çocuklar | [ˈtʃodʒuklar] | deca |
araba | [aˈɾaba] | auto |
arabalar | [aˈɾabalar] | automobili |
ev | [ev] | kuća |
evler | [ˈevler] | kuće |
Praktične vežbe[edit | edit source]
Sada kada smo pregledali osnovne informacije o imenicama i njihovoj množini, vreme je da primenimo naučeno. U sledećem delu lekcije, pružićemo vam nekoliko vežbi koje će vam pomoći da vežbate i učvrstite svoje znanje.
1. Prevedite sledeće reči u množinu:
- masa
- kapija
- kuca
2. Formirajte rečenice koristeći imenice u množini:
- "Ja imam [imenica]."
- "Oni gledaju [imenica]."
3. Povežite imenice sa njihovim značenjima. Napravite listu imenica i njihova značenja.
4. Dopunite sledeće rečenice sa imenicama u pravilnom obliku:
- "U _______ (ev) ima mnogo _______ (deca)."
- "Na _______ (sto) se nalaze _______ (knjige)."
5. Napravite kratak tekst koristeći što više imenica u množini koje smo učili.
Rešenja vežbi[edit | edit source]
1. Množina:
- masa → masalar
- kapija → kapılar
- kuća → kuće
2. Rečenice:
- "Ja imam masalar."
- "Oni gledaju çocuklar."
3. Lista imenica:
- masa - sto
- kapija - vrata
- kuća - dom
4. Dopune:
- "U evu ima mnogo dece."
- "Na stolu se nalaze knjige."
5. Primer teksta:
- "U našem domu ima mnogo knjiga i dečaka. Na stolu su i igračke."
U ovoj lekciji smo se fokusirali na osnove imenica u turskom jeziku, uključujući njihovu deklinaciju i formiranje množine. Nadam se da ste uživali u učenju i da ćete nastaviti da istražujete turski jezik sa istim entuzijazmom!
Остале лекције[edit | edit source]
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Pridjevi
- Kurs od 0 do A1 → Gramatika → Padeži
- 0 do A1 Kurs → Gramatika → Prozodija
- 0 to A1 Course
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Glasovi i suglasnici
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Glagoli
- 0 do A1 kurs → Gramatika → Participi
- 0 do A1 kursa → Gramatika → Zamenice
- 0 do A1 Kursa → Gramatika → Uvjetne rečenice