Language/Turkish/Grammar/Pronunciation/sr
Nivoi intonacije u turskom jeziku[уреди | уреди извор]
U turskom jeziku, postoji pet različitih nivoa intonacije. Razumevanje ovih razlika pomoći će vam da se bolje usredsredite na pravilnu izgovornu tehniku i razlikujete reči koje možda zvuče slično, ali imaju potpuno različita značenja.
- Visoki nivo: Visoko podigneš akcenat, što dovodi do naglog rasta tona i pada. Ovaj nivo intonacije koristi se kada želite da naglasite reč ili pojasnite nešto.
- Srednji nivo: Ovaj nivo je u sredini opsega između visokog i niskog nivoa. Koristi se u rečenicama u kojima nema posebnog naglaska.
- Niski nivo: Niža intonacija korišćena je kada želimo da smanjimo intenzitet razgovora. To se događa na kraju rečenice ili kada govorimo brže.
- Naglašeno niski nivo: Kada je naglašen niski nivo, naglašenost se naglašava kraćim održavanjem zvuka, što dovodi do oštrijeg pada tona.
- Opadajući nivo: Koristi se da se završi rečenica na niskoj noti. To se često događa kada je rečenica pitanje.
Pravila izgovora u turskom jeziku[уреди | уреди извор]
Ključno pravilo turskog izgovora je da svako slovo predstavlja samo jedan zvuk. Drugim rečima, nema dvostrukih slova i nema izuzetaka. Kada shvatite osnovna pravila izgovora, moći ćete da pročitate bilo koju reč u turskom jeziku.
Glasovne promene u turskom jeziku[уреди | уреди извор]
- Softening – mekoća zvuka – jedno od najčešćih pravila izgovora turskog jezika. Ako se suglasnik (bilo koja od sledećih: ç, f, h, k, p, s, ş, t) pojavi na kraju rečenice ili ispred samoglasnika (a, e, ı, i, o, ö, u, ü), onda se pretvara u mekšu verziju samoglasnika.
- Hardening – tvrdost zvuka – kada se suglasnik (bilo koja od sledećih: c, ç, f, h, k, p, ş, t, s) pojavi posle samoglasnika, pretvara se u tvrđu verziju suglasnika.
- Lengthening – produžetak zvuka – ako slovo "a" dolazi nakon "e" ili "i", onda se "a" produžava i izgovara se kao "aa".
Specijalni znakovi u turskom jeziku[уреди | уреди извор]
- ğ - meko "g" - ovaj znak podešava prethodno izgovoreni samoglasnik. Kada prethodi suglasniku, ne izgovara se.
- c - "dž" - ovaj simbol predstavlja zvuk "dž".
- ş - "š" - ovaj simbol predstavlja zvuk "š".
- ç - "č" - ovaj simbol predstavlja zvuk "č".
Primeri[уреди | уреди извор]
Turski | Izgovor | Srpski prevod |
---|---|---|
Elma | Elma (ɛlma) | Jabuka |
Lamba | Lamba (lɑmbɑ) | Lampa |
İstanbul | İstanbul (istɑnbul) | Istambul |
Hamam | Hamam (hɑmɑm) | Tursko kupatilo |
Korisni resursi za izgovor turskog jezika[уреди | уреди извор]
Internet će dati veliki izbor audio snimaka, video klipova i platformi na kojima će se moći pronaći audio i video lekcije o izgovoru turskog. Korisno je poslušati turski jezik u različitim kontekstima kako bi se stvorio osećaj za izgovor i tonalitet. Slušajte turske pesme, gledajte stand-up komedije i emisije, i isprobajte bilo koju priliku da čujete turski jezik od maternjih govornika.
Остале лекције[уреди | уреди извор]
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Glagoli
- 0 do A1 kurs → Gramatika → Participi
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Pridjevi
- Nouns
- Kurs od 0 do A1 → Gramatika → Padeži
- 0 do A1 kursa → Gramatika → Zamenice
- 0 to A1 Course
- 0 do A1 Kursa → Gramatika → Uvjetne rečenice
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Glasovi i suglasnici