Language/Turkish/Grammar/Conditional-Sentences/hr
Uvod
U ovom dijelu tečaja, naučit ćete kako formirati i koristiti uvjetne rečenice u turskom jeziku. Ovo je važan dio turske gramatike i koristan za svakodnevnu komunikaciju.
Uvjetne rečenice u turskom jeziku
U turskom jeziku postoje tri vrste uvjetnih rečenica: realne, irealne i prošle.
Realne uvjetne rečenice
Realne uvjetne rečenice koriste se kada se govori o stvarima koje bi se mogle dogoditi u sadašnjosti ili budućnosti. Realne uvjetne rečenice se formiraju koristeći sufiks -se/-sa na kraju glagola.
Primjer:
Turski | Izgovor | Hrvatski |
---|---|---|
Eğer yarın gelirsen | eğer yarın gelirsen | Ako dođeš sutra |
Ireale uvjetne rečenice
Ireale uvjetne rečenice koriste se kada se govori o stvarima koje se neće dogoditi ili su malo vjerojatne. Ireale uvjetne rečenice se formiraju koristeći sufiks -se/-sa na kraju glagola i riječi kao što su "belki" (možda) i "eğer" (ako).
Primjer:
Turski | Izgovor | Hrvatski |
---|---|---|
Eğer para bulursam | eğer para bulursam | Ako nađem novac |
Belki yarın gelirse | belki yarın gelirse | Možda će doći sutra |
Prošle uvjetne rečenice
Prošle uvjetne rečenice koriste se kada govorimo o događajima koji su se mogli dogoditi u prošlosti. Prošle uvjetne rečenice se formiraju koristeći sufiks -se/-sa na kraju glagola i riječi kao što su "olsaydı" (da je bilo) i "yoksa" (ili).
Primjer:
Turski | Izgovor | Hrvatski |
---|---|---|
Para bulsaydım | para bulsaydım | Da sam našao novac |
Yoksa otobüse binseydik | yoksa otobüse binseydik | Ili bismo se popeli u autobus |
Zaključak
Uvjetne rečenice su važan dio turske gramatike i korisne za svakodnevnu komunikaciju. Nadamo se da ste kroz ovaj dio tečaja naučili kako formirati i koristiti uvjetne rečenice u turskom jeziku.