Language/Turkish/Grammar/Cases/sr
![Armenian](/image/flag/lang/Language_7.gif)
![Bulgarian](/image/flag/lang/Language_22.gif)
![Chinese, Mandarin (simplified)](/image/flag/lang/Language_28.gif)
![Chinese, Mandarin (traditional)](/image/flag/lang/Language_171.gif)
![Croatian](/image/flag/lang/Language_31.gif)
![Czech](/image/flag/lang/Language_32.gif)
![Dutch](/image/flag/lang/Language_34.gif)
![English](/image/flag/lang/Language_36.gif)
![Finnish](/image/flag/lang/Language_41.gif)
![French](/image/flag/lang/Language_42.gif)
![German](/image/flag/lang/Language_47.gif)
![Hebrew](/image/flag/lang/Language_53.gif)
![Hindi](/image/flag/lang/Language_54.gif)
![Hungarian](/image/flag/lang/Language_55.gif)
![Indonesian](/image/flag/lang/Language_57.gif)
![Iranian Persian](/image/flag/lang/Language_95.gif)
![Italian](/image/flag/lang/Language_61.gif)
![Japanese](/image/flag/lang/Language_62.gif)
![Kazakh](/image/flag/lang/Language_66.gif)
![Korean](/image/flag/lang/Language_70.gif)
![Lithuanian](/image/flag/lang/Language_76.gif)
![Modern Greek (1453-)](/image/flag/lang/Language_48.gif)
![North Azerbaijani](/image/flag/lang/Language_11.gif)
![Polish](/image/flag/lang/Language_96.gif)
![Portuguese](/image/flag/lang/Language_97.gif)
![Romanian](/image/flag/lang/Language_102.gif)
![Russian](/image/flag/lang/Language_103.gif)
![Serbian](/image/flag/lang/Language_107.gif)
![Spanish](/image/flag/lang/Language_119.gif)
![Standard Arabic](/image/flag/lang/Language_6.gif)
![Swedish](/image/flag/lang/Language_122.gif)
![Tagalog](/image/flag/lang/Language_123.gif)
![Tamil](/image/flag/lang/Language_125.gif)
![Thai](/image/flag/lang/Language_128.gif)
![Ukrainian](/image/flag/lang/Language_136.gif)
![Urdu](/image/flag/lang/Language_137.gif)
![Vietnamese](/image/flag/lang/Language_139.gif)
Padeži[edit | edit source]
Padeži su posebna gramatička svojstva turskog jezika koja se koriste za označavanje uloge elementa u rečenici. Turski jezik ima 6 padeža, a u ovom poglavlju ćemo naučiti koju funkciju svaki od njih ima i kako ih koristiti u praksi.
Imenica[edit | edit source]
Imenica je vrsta reči koja se koristi za označavanje ljudi, životinja, predmeta, mesta i apstraktnih pojmova. U turskom jeziku postoji šest padeža, a svaki od njih ima posebnu funkciju. Ovo su neke od važnih informacija o svakom padežu:
Nominativ[edit | edit source]
Nominativ se koristi za subjekt rečenice, tj. osobu, životinju ili predmet koji izvodi radnju. U nominativu se obično nalazi imenica na osnovnom obliku. Na primer:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
adam | /a-dam/ | čovek |
Genitiv[edit | edit source]
Genitiv se koristi za označavanje vlasništva ili pripadanja. U turskom se tvori sufiksom -in/-ın/-un/-ün, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
adamın evi | /a-dam-un e-vi/ | čovekova kuća |
Dativ[edit | edit source]
Dativ se koristi za označavanje osobe ili predmeta na koju se odnosi radnja. U turskom se tvori sufiksom -e/-a/-ye/-ya, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
adamı gördüm | /a-da-mı gür-düm/ | Ja sam video čoveka |
Akuzativ[edit | edit source]
Akuzativ se koristi za označavanje predmeta koji je direktni objekat radnje. U turskom se tvori sufiksom -i/-ı/-u/-ü, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
adamı gördüm | /a-da-mı gür-düm/ | Ja sam video čoveka |
Lokativ[edit | edit source]
Lokativ se koristi za označavanje mesta gde se odvija radnja. U turskom se tvori sufiksom -de/-da/-te/-ta, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
evde | /e-vde/ | u kući |
Ablativ[edit | edit source]
Ablativ se koristi za označavanje mesta odakle se odvija radnja ili izvor neke radnje. U turskom se tvori sufiksom -den/-dan/-ten/-tan, koji se dodaje na kraj imenice u nominativu. Primeri:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
Almanya'dan | /al-ma-nya-dan/ | iz Nemačke |
Pridev i zamenice[edit | edit source]
Pridjevi i zamenice se takođe koriste sa padežima da označe određenu funkciju u rečenici. Prethodno navedena pravila za određivanje sufiksa važe i za ovu vrstu reči.
Na primer:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
güzel bir kedi | /gü-zel bir ke-di/ | lepa mačka |
Glagoli[edit | edit source]
Glagoli se ne sklapaju s padežima, ali oni utiču na odabir padeža za druge delove rečenice. Na primer, glagol "gitmek" (ići) se koristi s dativom koji ukazuje na mesto kome se ide:
Turski | Izgovor | Srpski |
---|---|---|
Sinem'e gidiyoruz | /si-nem-e gi-di-yo-ruz/ | Idemo Sinemi |
To su osnovne informacije o padežima u turskom jeziku. Još jedan detalj koji treba imati na umu je da ovaj jezik ne koristi odvojena rečenica za pitanja. Na primer, umesto da kažete "Da li si dobro?" reći ćete "İyi misin?" (Dobro si?).
Uvežbajte sve ovo što ste naučili i uskoro ćete početi da mlako pričate turski jezik.
Остале лекције[edit | edit source]
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Pridjevi
- 0 do A1 Kursa → Gramatika → Uvjetne rečenice
- 0 do A1 Kurs → Gramatika → Prozodija
- Nouns
- 0 do A1 kursa → Gramatika → Zamenice
- 0 do A1 kurs → Gramatika → Participi
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Glasovi i suglasnici
- Kurs 0 do A1 → Gramatika → Glagoli
- 0 to A1 Course